PSIHOLOŠKI PRISTUP RJEŠAVANJA TENZIJSKE GLAVOBOLJE

Tenzijska glavobolja javlja se kod osoba koje su zdrave, medicinski nalazi su im uredni, ali osjećaju bol pa uzrok treba potražiti u psihičkim i socijalnim problemima. To je bolest nesretnih i preopterećenih ljudi.

 Tenzijska glavobolja i kako ju prepoznati

Svatko ima barem jedno iskustvo glavobolje u kojemu može bol opisati kao pritiskanje ili gnječenje na sljepoočnicama, licu, čelu, stražnjem dijelu glave ili vratu. Ako se probudi s tom boli, osoba najčešće izjavljuje da se „najrađe ne bi uopće probudila“, ne želi ustati iz kreveta i želi pobjeći od tog pritiska. Ovo stanje povezuje s brigama svakodnevnog života i s nezadovoljstvom životnim stilom. Osobe s tenzijskom glavoboljom mijenjaju i ton glasa da se čini kao da plaču, govore usporeno, naporne su i dosadne okolini, koja ih zbog toga izbjegava. Sve što govore je „jako važno“, pretjerano su zabrinuti zbog sitnica, paničare, dijele savjete bez da je to itko tražio, imaju osjećaj da ih nitko ne razumije, ponavljaju više puta iste rečenice ili događaje i očekuju da ih okolina strpljivo sa zanimanjem sluša.

Na žalost, takve osobe nisu u stanju same zaključiti da je problem u njihovom ponašanju, a da i same ne žele društvo ljudi koji se stalno žale, već da vole biti u društvu veselih, optimističnih osoba. Obzirom da ne znaju kako postati optimistične osobe i staviti „ružičaste naočale“, jednostavnije im je sebe sažaljevati i osjećati se jadno s glavoboljom.

  U kojoj dobi se pojavljuju tenzijske glavobolje

Tenzijske glavobolje najčešće počinju u ranoj odrasloj dobi, no nisu rijetke ni kod djece. Djeca izražavaju nezadovoljstvo s odnosom roditelja prema sebi, nezanimljivim životom, problemima pri uspostavljanju dobrih odnosa s vršnjacima,  često  su žrtve vršnjačkog nasilja. Karakteristične su za pametniju djecu s roditeljima bez razumijevanja prema njihovoj inteligenciji. Treba znati da kreativna djeca ne podnose dril „samo zato što se tako djeca odgajaju, jer su tako i mene odgajali pa što mi fali“, već je to izvor psihotraume i nemoći upravljanja vlastitim životom pa osoba ima osjećaj kao da je  u kavezu. Takve psihotraume se često iskazuju kao fizička slabost ili bol. Bol je opravdanje za neuspjeh, način traženja pažnje od okoline da „me konačno netko primijeti i da me pohvali“. Nesretna djeca nisu uspješna koliko bi mogla biti sukladno sposobnostima, jer imaju emocionalne probleme koji ih koče da im „krene u životu“. Oni su frustrirani svojim neuspjehom, ali ne znaju kako uspjeti. Ne dobivaju podršku, nego samo kritike zašto nisu dovoljno uspješni. To im stvara nezadovoljstvo i strepnju, zbog čega osjećaju stalni pritisak, koji je najlakše opravdati bolešću. Ovisno o razini stresa, glavobolje će se pojavljivati češće ili rjeđe.

  Kako nastaju ponašanja nesretnih ljudi koji će vjerojatno patiti od tenzijske glavobolje

 Prisjetite se vaših poznanika koji imaju probleme, nemaju samopouzdanja, ne mogu donijeti odluku, ne mogu se opustiti, nemaju prijatelje. “Pomislite na one koji su agresivni, ponižavaju druge ljude i zanemaruju potrebe svoje okoline. Dodajte im sve one pojedince koji samo pokušavaju izdržati do sljedećeg pića ili do sljedeće tablete za umirenje.” (Biddulph, 2001.). Ako se tome dodaju ekonomski problemi, znanje da svaki treći brak završava razvodom, uglavnom zbog obiteljskog nasilja, da mnogi ljudi nisu u mogućnosti pronaći životnog partnera pa žive sami, da je sve veći broj ljudi koji traže psihološku ili psihijatrijsku pomoć, čini se da je ljude zahvatila epidemija nesreće. Nesretni se ljudi nalaze u svim društvenim slojevima. Procjena nečije sreće ili nesreće povezana je s odgojem i taj osjećaj uglavnom ostaje za cijeli život ukoliko se psihoterapijom osoba drugačije nauči. Nesretne osobe odgajaju svoju djecu da se ne vole i da postanu nesretne.

U djetinjstvu donosimo zaključke o važnim životnim pitanjima, donosimo odluke o tome kakvi želimo biti, kakvi nikako ne želimo biti i što je važno u životu. To se naziva životni scenarij.

Roditeljskim odgojem stvaramo i odnos prema sebi i okolini tj. koliko poštujemo sebe i svoju okolinu. Samopoštovanje i poštovanje drugih važno je za komunikaciju s drugim ljudima i kako će nas okolina procijeniti: hoće li nas voljeti ili odbacivati, jesmo li simpatični ili antipatični.

Roditelji će nas odgojem učiniti:

                    sretnima = pobjednicima    ili    nesretnima = gubitnicima.    

Nesretni ljudi imaju potrebu svoj osjećaj nesreće podijeliti s drugima pa makar i na način da se žale na bol kako bi privukli nečiju pažnju iako se zbog toga osjećali jadnima. Osobe koje imaju osjećaj da nikome nisu važne, jer su se kao djeca osjećali “nevidljivima” i primjećivali su ih jedino kad su se razbolili, imaju potrebu i u kasnijoj dobi privlačiti pažnju izjavama da ih boli želudac, osjećaju stezanje oko srca ili imaju glavobolju.

Glavobolja je jedan od najčešćih simptoma zbog kojega odrasli i djeca traže liječničku pomoć. Tenzijske ili stresne glavobolje nastaju kao posljedica neprilagođenog reagiranja na stres ili su povezani s psihičkim ili socijalnim problemima.

 Psihički problemi povezani s tenzijskim glavoboljama

 Rezultati istraživanja o povezanosti psihosocijalnog zdravlja i tenzijskih glavobolja (D.D. Al Abeiat i sur., 2014),  ukazuju da osobe koje pate od glavobolja imaju osobne i socijalne probleme, da im treba psihološka pomoć te da smanjivanju boli pomažu antidepresivi.

Najčešći problemi povezani s tenzijskim glavoboljama su:   

1. anksioznost
2. depresivnost 
3. psihički stres
4. socijalna ne/prilagođenost 
5. optimizam/pesimizam
6. ne/zadovoljstvo životom
7. nedostatan doživljaj socijalne podrške

1. Anksioznost ili tjeskoba  je strepnja koja se osjeća kad procjenjujemo da se nismo u stanju nositi sa životnim teškoćama. To je osjećaj osobe da joj je „tijesno“ u grudima, da teško diše, osjeća pritisak u glavi, a sve zbog toga što osjeća da nije sposobna nositi se sa životnim izazovima.
2. Depresivnost je osjećaj osobe da joj je nemoguće živjeti u takvom svijetu, da tu ništa ne može promijeniti pa se oprašta od života. Osjećaj da se ne mogu prilagoditi svijetu, ljude čini  tužnima i bezvrijednima. Svijet doživljavaju pokvarenim mjestom u kojem se ne isplati živjeti (Milivojević, 2007).  
   
   Anksioznost i depresivnost često su povezane (Lydiard RB1, Brawman-Mintzer O, 2010.), a ta povezanost pojačava oba stanja na način da anksioznost pojačava depresivnost dok depresivnost pojačava anksioznost te tako spiralno pada do razine totalnog beznađa, što može dovesti do pokušaja suicida.
   
   
3. Psihički stres nastaje (Milivojević, 2007).  “kad se  naglo, bez upozorenja i pripreme dogodi nešto što se nikako nije smjelo dogoditi ili za što je osoba vjerovala da nije moguće da se dogodi.” Neki ljudi to doživljavaju kao “smak svijeta”. Stres je okidač za glavobolje kod gotovo 70% ljudi. Emocionalne i fizičke traume, kao što je zlostavljanje u djetinjstvu ili nerazumijevanje okoline su primjeri izvora stresa. Intenzitet doživljaja psihičkog stresa povezan je s naučenim načinima suočavanja sa stresom. Psihički stres se odnosi na: probleme na poslu, nezaposlenost, konstantne konflikte u obitelji, financijske probleme, poremećeni socijalni život. Obiteljski stres povezan je s obiteljskim nasiljem, problemima s djecom ili s roditeljima.  Kontinuirano obiteljsko nasilje u kojemu je jedan partner razvio psihopatologiju, kod drugog partnera razvija anksiozno-depresivne simptome, koji se doživljavaju kao bolovi u želucu, stezanje u grudima ili tenzijska glavobolja. Emocionalna napetost kod ovih bolova može se sniziti: tjelovježbom, lijekovima i psihoterapijom.
   
   
4. Socijalna neprilagođenost može biti uzrok tenzijskih glavobolja.  Ljudi se trude prilagoditi  okolini  u želji da ih okolina prihvaća i voli, ali u tom silnom trudu često ne uspijevaju. Razočaranje koje osjećaju nakon neuspjeha se pretvori u glavobolju. Glavobolja se može izbjeći tako da osoba poboljša socijalne vještine, kako bi bila prihvaćena u  društvu. Socijalne vještine mogu se naučiti u bilo kojoj životnoj dobi i poboljšavati tijekom cijelog života.
   
   
5. Optimizam i tenzijska glavobolja nisu povezani. Optimisti nemaju glavobolje, imaju ih pesimisti. Glavobolje se pojačavaju kod češćih razočaranja i nezadovoljstva životom.
   
   
6. Nezadovoljstvo životom je osjećaj osobe da u životu ne dobiva koliko zaslužuje. Anksiozno depresivne i pasivno agresivne osobe češće su nezadovoljne svojim životnim stilom, ali nisu u mogućnosti napraviti promjene koje bi povećale razinu životnog zadovoljstva. Zbog straha od neuspjeha niti ne pokušavaju učiniti promjene.
   
   
7. Doživljaj socijalne podrške od prijatelja i obitelji je važna za osjećaj  životnog zadovoljstva. Anksiozno depresivne osobe od velike želje za prihvaćanjem i silnog straha od neuspjeha ne dobivaju socijalnu podršku na način koji žele. Umjesto podrške, od okoline  dobivaju ucjene ili neprihvaćanje i uvjeravanje da su  nesposobni. Prijatelji i poznanici doživljavaju ih čudnima i napornima pa ih izbjegavaju.

Zaključno se može reći da nezadovoljne, nesretne i preopterećene osobe ne mogu uspješno funkcionirati u društvu pa osjećaj nemoći i nesposobnosti pretvaraju u glavobolju. Liječenje je moguće psihoterapijom, fizikalnom terapijom ili lijekovima, ali moguća je i samopomoć.

Samopomoć

Svatko ima mogućnost izbora smisla života kakav želi. Život je prekratak da bi bio prazan i loš. Nema potrebe osjećati se kao gubitnik, ako možete biti životni pobjednik, a onda nema tenzijske glavobolje.

Napravite ovu vježbu (James, M. i Jongenwald, D., 1996):

Nađite tiho mjesto gdje možete nesmetano sjediti. Zamislite da ste vrlo stari. Vaš život je prošao. Zatvorite oči. Zamislite svoju životnu dramu na zamišljenom ekranu ispred vas. Gledajte počevši od sadašnjeg trenutka. Dajte sebi vremena. Poslije ovog iskustva razmislite:

1. Koja su vas sjećanja najviše zaboljela? Koja su vam donijela najviše zadovoljstva?
2. Koja su iskustva,  angažmani i postignuća dali smisao vašem životu?
3. Žalite li zbog nečega? Ako da, što ste mogli napraviti drugačije? Što sada možete napraviti drugačije?
4. Biste li voljeli da ste proveli više ili manje vremena s nekom određenom osobom?
5. Jeste li imali neke izbore kojih niste bili svjesni? Jeste li ih se možda bojali?
6. Jeste li otkrili što cijenite? Jesu li vaše vrijednosti ono što biste željeli da budu?
7. Jeste li otkrili nešto što želite sada promijeniti?

Nesretni ljudi često se osjećaju kao da su upali u zamku ili kao da udaraju u zid, zbog čega osjećaju nemoć. Ako ste vi među njima, pokušajte ovaj izlet u maštu:

• zatvorite oči i zamislite da udarate glavom u visoki zid od cigle, pokušavajući dobiti nešto što je s druge strane
• promatrajte sebe kako udarate glavom
• sad prestanite udarati i pogledajte oko sebe
• pronađite način da prijeđete prijeko, ispod ili oko zida bez udaranja. Ako vam je nešto potrebno da vam pomogne, uzmite to. 

Sada si postavite pitanja:

• Je li moguće da sam ja izgradio/la vlastiti zid?
• Ako je tako, što time dobivam?
• Što time činim drugima?
• Je li to ono što stvarno želim za sebe?

Počnite uživati u svojim uspjesima. Nemojte pretjerano očajavati zbog neuspjeha. Naučite nešto iz njih i krenite od početka. Razmislite o izjavi J. Duija: „Osoba koja stvarno razmišlja, uči iz svojih neuspjeha isto toliko koliko iz svojih uspjeha.“

I na kraju, postavite si pitanja:

• Koga i što cijenim?
• Za koga i što živim?
• Za koga i što bih umro?
• Što moj život sada za mene znači?
• Što bi mogao značiti?
• Što moj život znači drugima sada?
• Ponašam li se na način da štitim i potičem stvaranje?
• Što je zaista važno?
  
  
  

Razmislite o svojim odgovorima, utvrdite koje biste promjene htjeli napraviti.

 Ako ne možete sami napraviti promjene, potražite stručnjaka.

Budite životni pobjednici bez boli.

Literatura:

1. Al Abeiat, D., Hamdan-Mansour, A. , Ghannam, B. , Azzeghaiby, S. and Dawood, L. (2014) „Psychosocial Health Status of Patients Diagnosed with Chronic Illnesses in Jordan.“ Open Journal of Medical Psychology, sv. 3(4), 281-291.
2. Biddulph, S. (2001) Tajna srećne dece, Novi Sad: Prometej.
3. James, M. i Jongenwald, D. (1996) Born to Win, Addison-Wesley Publishing Company, Inc.
4. Milivojević, Z. (2007) Emocije, Novi Sad: Psihopolis.

Autor: dr.sc. Jasminka Horvatić, klinički psiholog, psihoterapeut, psihookolog, psihoneuroimunlog, ekspert za psihologiju razvojnih teškoća i invaliditeta, psiholog u medicini rada, stalni sudski vještak

Privatna psihološka praksa, Zagreb, Hrvatska